Međunarodna naučna konferencija „Leksičko zastarevanje: faktori, tipovi, status
20. maja 2026.
Filološko društvo Reči i Savez slavističkih društava Srbije. pozivaju na onlajn konferenciju o leksičkom zastarjevanju u srijedu 20. maja 2026. Planira se da se recenzirani radovi sa konferencije objave u elektronskom obliku u izdanju Filološkog društva „Reči“ i Saveza slavističkih društava Srbije. Zainteresovani smo za radove o sljedećim temama i svim drugima koji imaju neke veze sa leksičkim zastarjevanjem:
- Faktori leksičkog zastarjevanja (npr. odumiranje zanata, slabljenje kulturnog uticaja jezika davaoca, promjena običaja u društvu, itd.),
- Tipovi leksičkog zastarjevanja (npr. zastarjevanje cijele lekseme, zastarjevanje značenja, promjena konotacije, itd.)
- Stavovi govornika prema zastarjelim riječima
- Zastarjele riječi u lektorskim poslovima
- Leksikografska obrada zastarjevanja
- Zastarjele riječi u spiskovima malo poznatih riječi uz književna djela
- Obrada zastarjevanja u nastavi za izvorne govornike
- Obrada zastarjevanja u nastavi za govornike drugih jezika
- Zastarjele riječi kao stilističko sredstvo
- i sve druge teme koje imaju veze sa leksičkim zastarjevanjem i zastarjelim riječim
Radni jezici konferencije su svi slovenski i engleski jezik.
Prijavu teme uz apstrakt od oko stotinu riječi očekujemo do 31. marta 2026, program će biti objavljen i poslan učesnicima zajeno sa poveznicom za virtuelnu konferenciju do 1. maja 2026. Referate za konferencijski zbornik treba poslati do 20. jula (dva mjeseca nakon konferencije). Prijavu teme i rad treba poslati na sljedeće dvije adrese: Danko.Sipka@asu.edu i Danko.Sipka@fulbrightmail.org .
Obrazloženje potrebe bavljenja ovom temom priloženo je u tekstu koji slijedi.
U jezikoslovnim istraživanjima postoji izrazita disproporcija u pažnji posvećenoj novim riječima (ta oblast leksikologije ima ustoličeno ime: leksička neologija) i zastarjelim riječima (tu ustoličenog naziva nema, pa pa bi se mogao predložiti termin leksička paleologija).
Razlika je upadljiva ako pogledamo rječničku dokumentaciju neologizama u slovenskim jezicima. Za ruski postoje rječnički materijali novih riječi za svaku godinu počevši od 1977 (Котелова i dr. 1980-), uz 11 propuštenih godina, te materijali za dekade, sedamdesete, osamdesete, devedesete (Котелова i dr. 1977-). Takvi materijali postoje i za ukrajinski (Нелюба 2004, 2007, 2010, 2012, 2014, Нелюба i Редько 2015, 2017, 2022). Za poljski se Słownik neologizmów polskich (OJUW 2003-) skuplja od opšte publike a za ono što od 2003. nije zabilježeno u kontrolnim rječnicima. Nezaobilazan je srpski Rečnik novih i nezabeleženih reči (Оташевић 1999, sa proširenim izdanjem iz 2022, i obrnutim rječnikom (Оташевић 2023), da pomenemo samo neke.
Postoje rječnici pojedinih istorijskih perioda, još od devetnaestog vijeka, npr. naš (Daničić 1863-64) ili staroruski (Sreznevskiй 1893-1912.) Tu se, međutim, ne radi o rječnicima arhaizama, nego o leksici tih perioda. Rječnici arhaizama javljaju se samo sporadično i njihova produkcija neuporedivo je manja nego kod rječnika novih riječi. Slično je i sa radovima. Časopisi (npr. Novorečje) i konferencije (npr. one koje redovno organizuje Filološko društvo Reči) o novim riječima su uobičajene, a onih o starim riječima gotovo da i nema. Slično je i izvan Slavije. Pišući o leksičkom zastarjevanju u engleskom, Tichý (2018:81) ustvrđuje sljedeće: “The topic of lexical obsolescence and mortality in the history of English is relatively under-researched, especially when compared to the studies on neologisms or lexical innovation in general.”
Razlozi ove disproporcije praktične su prirode. Nove riječi treba u cjelini leksikolografski obraditi, dok arhaizmima tek treba pripisati kvalifikator. Pažnju javnosti privući će izbor nove riječi godine. Lakše je registrovati nove riječi (ono čega nema u referentnim rječnicima), zastarjelost je više pitanje subjektivne ocjene.
Istraživanja zastarijevanja ipak ima, npr. za engleski jezik (Harrison 2023) a i za slovenske jezike (Баско 2013, Попов 1976, Сомов 1996). Gledajući iz nešto manje praktičnog ugla, posebno u vizuri kulturne lingvistike, procesi leksičkog zastarjevanja jednako su, ako ne i više, zanimljivi od procesa leksičke inovacije. Naime, zastarjevanje je pokazatelj odumiranja ne samo tehnologija, nego i običaja, kulturnoistorijskih uticaja, itd. Na primjer, zastarjevanje turcizama na Balkanu vjedoči ne samo o odumiranju starih zanata, nego i o slabljenju osmanlijskog kulturnog uticaja kako se odmičemo od vremena kad je fizički kontakt prekinut krajem 19. a u nekim područjima početkom 20. vijeka.
Postoje različiti oblici zastarijevanja. Postoje i različiti faktori koji izazivaju zastarijevanje. Kad je u pitanju ovo prvo, moguće je sljedeće:
- prestanak upotrebe riječi (recimo, za ministra više ne kažemo: popečitelj),
- prestanak upotrebe značenja (npr. opomena danas ne znači ‘sjećanje’)
- ograničenje sfere upotrebe riječi (tušta i tma se upotrebljavaju samo u toj frazi, a moguća su i druga suženja, npr. na neku terminologiju, recimo bdenije samo u religijskoj terminologiji ili u relevantosti termina, recimo skela i dalje ima ali su manje relevantne nego u vrijeme kad je mostova bilo malo),
- promjena konotacije (npr. drug u oslovljavanju od negativnog ka komičnoj i uvredljivoj),
- sužavanje značenja (voće danas ne znači bilo koji plod zemlje, nego samo dio tih plodova koji su slatki i rastu na grani ili lozi),
- proširivanje značenja (voziti se ne podrazumijeva samo zaprežna kola, nego i avione, automobile, vozove, itd.)
- pomjeranje značenja (gospodar danas nije naziv za državnika, nego za nekoga ko vlada nečim van političkog konteksta).
Kad su u pitanju faktori zastarijevanja, odavno je poznata razlika između istorizama (tu nestaje ono na šta riječ ili njeno značenje upućuje – na primjer nestala je sva sila zanata od abadžije i bozadžije do čibukčije i šamidžije) i arhaizama (gdje se mijenja samo riječ: sladoled, recimo, ne zovemo više doldrma). Više o toj razlici u Šipka (2006). Istorizmi ne moraju da se odnose na nešto konkretno, može da nestane i određena kulturna praksa, recimo salivanje strave. Ovo su samo opšti parametri, a u konkretnim slučajevima postoji znatan nivo variranja.